..."Stajao sam nepokretan u toploj i mirnoj vodi do kolena. Sedam metara od mene tri sive senke su klizile ispod same povrsine vode. Jedan zamah, dva zamaha, tri zamaha, izbacaj i velika strimer musica je pala malo ispred i iznad senki u vodi. Pustio sam je da malo potone, i poceo namotavati. Jedna od senki se odvojila od grupe i pocela pratiti musicu. Kako se ona vise priblizavala tako sam i Ja ubrzavao. Senka se pokrenu brze i napade musicu. Udario sam kontru i osetio tezinu ribe na stapu, dok je uska, zeleno-srebrna riba eksplodirala na povrsini vode"...

      Mislite da je ovo segment iz nekog tropskog pecanja? Mozda pecanje u plicacima oko Floride na uzbudljivu bonefish? Daleko od toga.

      Ovo je musicarenje u Bay of Quinte blizu centra Bellevilla u Ontariju i vrsta ribe je veoma rasprostranjena u juznom Ontariju i celoj juznoj Kanadi, iako je to riba koju izbegavaju i ignorisu svi ribolovci a pogotovu musicari.

      Zasto? Razlozi leze u verovatno dalekoj proslosti. O tome vise mozete procitati u posebnom poglavlju o musicarenju na ovome sajtu, ovde cu samo napisati par reci.

      Za razliku od varalicanja koje nije starije vise od sto godina, musicarenje datira oko 1500 godina u nazad. Pastrmke i salmoni su bili jedine ribe nakoje se musicarilo uglavnom od strane bogatih slojeva ljudi u Evropi i Americi. Tek pocetkom dvadesetog veke par amerikanaca prvi pocinju da musicare na malouste basove. Tada se spektar riba na koje se musicarilo pocinje siriti. Ubrzo otkrivaju da stuka hvata musicu istim tempom kao i varalicu. Ako hoce stuka, zasto ne i velikousti bas ili maski? U isto vreme pocinje i musicarenje na morske ribe, pogotovu na bonefish u plitkim tropskim vodama. I tako dalje.

      Na srecu, za one koji ne mogu sebi da priuste odlazak na neko tropsko ostrvo ili na Florida key da gaze po plicacima i musicare na tropske ribe, Kanada nudi svoju sopstvenu verziju i jos uvek nepoznatu verziju musicarenja po plicacima.

      Naravno, mislim ovde na GAR STUKE.

      Gar stuke su prisutne u svim toplim rekama i jezerima sirom juznog i centralnog Ontarija. Sacica ribolovaca a mozda i niko ne peca ove ribe. Razlog moze biti sto nisu za jelo a isto tako moze biti zbog njihovih dugih, kljunastih usta koje je jako tesko zakaciti. Vecina uljovlenih gar stuka je slucajnost. U stvari po plitkim jezerima i rekama, kada je dan izuzetno topao usred leta, gar stuke nude sport koji je izazovan i uzbudljiv isto koliko i pecanje bonefisha po tropskim plicacima.

      Hiljade kanadskih jezera su idealno prebivaliste za gar stuke. Trebate samo naci kamenite plicake koji se protezu u jezero i koji su relativno cisti od trave celo leto. Ovi plicaci se jako brzo ugreju i do jeseni su puni gar stuka. Naravno, voda u kanadskim jezerima nije kristalno bistra kao voda u tropskim predelima, ali dovoljno je bistra da ugledate ribu u dubini do jednog metra. Takodje je dovoljno topla da kroz nju hodate i bez cizama, vec bosi.

      Perfektan dan podrazumeva suncan dan bez vetra. Uvek se krecite u pravcu da vam je Sunce iza ledja. Tako cete mnogo bolje videti i osmatrati povrsinu vode u potrazi za gar stukama. U ovim mirnim plitkim vodama, gar stuke su jako plasljive. Mogu osetiti i najmanji pokret, pa cak i zabacivanje musice treba biti dalje ispred ribe, jer mogu osetiti i uplasiti se linije koja leti napred-nazad iznad njih. Veliku strimer musicu zabacite oko metar ispred stuke i oko dva metra dalje od stuke i pustite je da malo potone. Kada musica dodje u vidokrug stuke, polako pocne da se pokrace u njenom pravcu, da bi zatim ubrzala i napala musicu. Ovo je najopasniji trenutak i nikako nemojte usporiti musicu dozvoljavajuci stuki da je stigne, jer ce ona umesto toga izgubiti interesovanje, okrenuti se i otici. Umesto toga, ubrzajte musicu sto ce naterati gar stuku da pojuri za plenom koji bezi. Gar stuka se cesto otkaci sa musice. Tesko je da se udica zakaci u njena uska, koscata usta, tako da je prosek dva otkacinjanja na tri udarca. Ali stuka i kada se otkaci ne ode daleko i odmah se smiri, tako da na povratku nazad imate sansu da zakacite ponovo istu stuku.

      Uobicajeno gar stuka povuce najlon par puta, iskoci iz vode tri cetiri puta i preda se. To je njihov nacin. One se bore zilavo, i akrobatski ali ne i dugo.

      Musicarenje na gar stuku moze da ima neku draz i da podseca na musicarenje u tropskim vodama, i iako gar stuka nije zilava i ne bori se ni pribliznom snagom kao bonefish, ipak moze biti lepa zamena. Jos bolje sto je ovo pecanje tako blizu kuce i nije skupo kao odlazak na Floridu ili negde na tropsko ostrvo u karibima. Ako ste musicar, sve sto vam treba je prekinete tradiciju i pomerite musicarski sport napred prema novim alternativama.

PRIBOR

      Dok struna tezine broj 9 ili tezi, omogucava dalji zabacaj sa velikim musicama, osmica ili jos bolje sedmica su preporucljiviji. Retko je potrebno da zabacite dalje od 45 fita (oko 15 m.), preciznost je mnogo vaznija nego daljina. Laksi pribor je mnogo adekvatniji za zabacivanje #2/0 Clouser`s Deep Minnow, koja je najveca velicina za koriscenje. Duzina stapa je u zavisnosti od licnog izbora. Bilo koja da je, u svakom slucaju mora biti tvrd i nesavitljiv. Mekani modeli su neupotrebljivi za zabadanje udice pri kontri u koscata usta gar stuke.

      9 do 10 fita dug predvez od tvrdjeg najlona suzava se do 10 paunda test zavrsne nosivosti i nastavlja se sa12 incha zice takozvani "shock tippet".

      Tvrdoca predveza pomaze pri prevrtanju kod zabacivanja tezih musica.

      Iako je Clouser`s Deep Minnow najbolja, skoro svaka glitzy streamer musica ce biti dobra. Treba da bude svetla i u obliku kedera. Materijali koji su biserkasti su njabolji. Vazno je da musicu prati prikacena stinger udica i da su udice odlicno ostre, tvrde i sa malom kontra-usicom (barb). Ovakav pribor ima velike sanse da zakaci gar stuku.

Sinisa VDG