Nedelja 3 decembar 2000, a vani je prekrasno vrijeme za ovo doba godine.Jos jedna prilika da se jos odsetam do obala prelijepe Une koja protice kroz Srpsku Kostajnicu.Da ponovo pokusam da ulovim mladicu.

      U predhodnih nekoliko dana nisam imao uspjeha i potrosio sam svu zalihu cofova i silikonaca.Pred novi izlazak na rijeku bio sam prinudjen da posegnem za kasikama, u koje misam bas imao povjerenja.Cof je cof, ali daj sta das.

      Nisam ocekivao ulov, ali svaki dan proveden na Uni praznik je za sebe.Izasao sam na rijeku kod porusenog mosta ciji ostatci tuzno i gotovo sablasno remete njen mir.Sunce tek odmaklo od zenita.Una je bila u opadanju, ali je voda jos prevelika za lov iz camca.Odlucio sam da prosetam uzvodno do usca rijecice Strigove, udaljenog oko dva kilometra.

      Povremeno bih zabacio kasiku rucne izrade,duzine 12 cm,boje bakra.Bacam tek drugu zimu jer sam jos uvijek izraziti plovkaros.

      Stizem i do usca strigove.Tu se ranijih godina znala uloviti poneka.Zabacivao sam oko pola sata, prije nego sto sam se odlucio vratiti.Moje obecanje dato prijateljima ribolovcima morace da priceka.Kroz glavu mi prolazi slika njihovog klimanja glavom na moje, ko zna koje po redu,uvjeravanje da cu upravo ove sezone uloviti kapitalnu unsku ljepoticu tesku preko dvadeset kilograma.

      Uvjeravali su me kako mi stap nebi izdrzao, dok sam se ja pozivao na svoje visegodisnje plovkarosko iskustvo kada sam na tanani pribor uspjesno savladjivao zlatnozute plotice i krupne skobalje.U tom razmisljanju stigao sam i do dijela gdje je tok vode mirniji, a voda dublja.

      Odjednom, kroz grane vrba savijenih nad Unom, spazih da nesto pliva.Ucinilo mi se kao da je neko uhvatio ribu i da je privlaci obali.Potrcao sam u zelji da prisustvujem izvlacenju ulova, kad,na cistini na koju sam izbio, nema nikoga! U vodi se i dalje odvijala nekakva cudna trka: velika mladica jurila je plijen.Manja riba panicno je svaki cas mjenjala smijer trazeci spas bjekstvom niz vodu.

      Spustio sam torbicu, prisao obali, polozio hakl kraj nogu.Trka je jos bila u toku. Manja riba jos uvijek je vodila, dok se unska ajkula bacala za njom.Zabacio sam moju kasiku.Pala je ispred njih.Poceo sam da namotavanjem.Odjednom, stap se savio! Trka je bila prekinuta na petnaestak metara od obale.Na kraju strune ugledao sam prelijepu mladicu.Za strah od eventualnog gubitka ulova nisam imao kad.On ce doci tek kasnije.

      Malo po malo i uspio sam da je privucem obali.U jednom trenutku je pokusala da pobjegne, ali sam uspio da je zadrzim.Jos par trenutaka neizvjesnosti i glava joj je konacno dodirnula obalu.U prvi mah sam je promasio haklom, ali sam je odmah zatim prihvatio za skrge i riba je bila na sigurnom.Podigao sam pogled ka Uni i spazio, tridesetak metara uzvodno, trojicu ljudi u camcu.Voda do mene razgovjetno donosi glas jednog od njih:

      "Eno onaj odozgo tek dosao, a vec nesto veliko uhvatio…." Moji poznanici.Cestitali mi, divili se velicini i ljepoti maldice.Jedan od njih donio iz camca flasicu sa rakijom, polio malo po mladici i ponudio me da nazdravimo.Okrepljenje u pravi cas.Tek tada su noge pocele da mi drhte od uzbudjenja.Malo smo popricali, a jedan od njih je prisao mladici i poceo da je trlja po stomaku.Nije mi bilo drago, ali sam presutio.Odjednom se u ustima mladice pojavio rep druge ribe.Bila je to plotica tezine jedan kg i bez krljusti! Rekao sam im da namjeravam mladicu vagati, a oni predlazu da vrate ploticu,sto ne prihvacam.I bez toga dovoljno je teska, a preda mnom jos najmanje kilometar puta do kuce.Podigao sam je na rame i krenuo.Vec nakon desetak metara morao sam da je spustim-dugo je trajao moj put do kuce.

      Svoju trku na 50m prsno mladica je zavrsila u Banja Luci, kod poznatog preparatora,Vrsnog ribolovca I ljubitelja prirode,Zarka Milanovica.Pre toga vagali smo je nekakvom napravom koja se drzi u ruci, posudjenom od komsije I cija kazaljka je pokazala 22 kg. Duzina 126 cm.

      Savladao sam je stapom od 2,7 m, masinicom Pfluger, najlonom RTM I varalicom kasikom rucne izrade, boje bakra.Na slici je i moj sin Nenad, koji ljeti peca sa mnom na Uni.

Veso Kutlija