U jednom trenutku mexicki zaliv (Gulf of Mexico) je ravan kao ogledalo pod jakim avgustovskim Suncem. Odmah potom pokriven je tarponima, cija dugacka, srebrna tela bljeskaju kao srebrna kisa...kisa trofejnih riba cije se jato proteze skoro kilometar u duzinu i pola kilometra u sirinu, i koje se krece prema nama...........

      Jos po dolasku u Kanadu sam prvi put cuo i gledao razlicite emisije na TV-u o pecanju tarpona. Ogromne i nadasve zanimljive i atraktivne ribe u vodama meksickog zaliva.

      Verujem da ne postoji ni jedan profesionalni ribovac, koji ima svoj ribolovacki sou na televiziji, koji nije posvetio bar jednu emisiju o pecanju tarpona. Iako sam gledao o pecanju sabljarki, morskih pasa, bonefisha i drugih morskih riba, nijedna nije ostavila tako jak utisak na mene kao tarpon.

      Do sada sam mislio da je ime Floride i Costa Rice vezano za tarpona, ali sam skoro saznao da je mozda najbolji ribolov na ovu ribu na obalama Lujzijane.

      Ovo je prica o Lujzijani i njenim tarponima, koja ujedno otvara i jedno novo poglavlje na sajtu ribarske.com.....poglavlje o morskom ribolovu.

 

      Na jugoistocnoj obali Amerike, tacnije u drzavi Lujzijani nalazi se muljevito usce reke Misisipi. Na sam dobacaj do New Orleansa, cesto plivaju velika jata tarpona koja se protezu i po vise stotina metara. Njihova velika brojnost garantuje odlicnu akciju. Bracni par Bally je za samo tri meseca zakacio 196 tarpona od kojih hje uspesno zavrsilo u camcu 107. Njihovi sinovi su za jedno jutro zakacili 45 riba, od kojih je u camac ubacena 21 riba, na koju je zakacena identifikaciona plocica i koje su pustene nazad.

       Legendarni vodic "Papa Joe" Schouest je ulovio vise od 800 riba u proteklih par godina, najvise u kratkom tromesecnom letnjem periodu.

Drzavni rekord iznosi 230 paunda i uhvacen je pre tri godine.

      Tarpon od 210 paunda se moze uvrstiti u "top 10" listu, 200 paunda teska riba je postala skoro svakodnevnica, dok se za tarponima od 180 paunda niko i ne okrece, a ni jedan ribolovac se ne hvali sa jutrom u kome je imao "svega' desetak riba.

      I sve ovo u Lujzijani.

      "Ljudima je tesko da poveruju" kaze Bally, koji ima svoju marinu u malom gradicu po imenu Venice, stotinak km. od New Orleansa.

      "Kada vide slike i video snimke, automatski misle da je u pitanju Florida ili Costa Rica. Kada saznaju da je u pitanju Lujzijana, prvo pitaju koliko dugo hvatate tarpone tamo dole?

      Ceo moj zivot.

      Kako nikada nisam cuo za to?"

      Pecanje na tarpona u Americi je uglavnom bilo upraznjavano od strane poznatih ljudi koji su se bavili ribolovom u zadnjih pedesetak godina i to uglavnom u Floridi. Poznati glumci, knjizevnici, sportisti, politicari su krstarili plitkim vodama oko Floride, pod budnim okom vodica u potrazi za senkom u vodi.

      I dok je Amerika upijala te slike o tarponima i poznatim licnostima u Floridi, u Lujzijani se odvijala sasvim drugacija prica.

      U Lujzijani, daleko od ribolovackih kampova, novinara i javnosti, ribolovci poput Boudreaux i Thibodeaux su jurili ribu koju su zvali " la grande ecaille"- velika krljust.

      Pricali su o jatima tarpona tako velikim da su celi zalivi bili obojeni u srebrno po podnevnom suncu. O ribama tako velikim da su ribolovci u manjim camcima mogli bili vuceni kilometrima pre nego izvuku ribu....ako je izvuku.

      Obala Lujzijane privlaci tako veliki broj tarpona iz istog razloga iz koga privlaci i ribolovce. Mississipi reka koja je bogata hranom, slana voda Mexickog zaliva, i mocvarna obala su zasluzni za odlican ribolov.

      Svake godine u maju mesecu kada se nivo reke smanjuje i temperatura vode povecava, ogromna jata malih riba kao menhaden i mullet pocinju da migriraju iz plitkih mocvara na obali prema otvorenoj vodi Mexickog zaliva, zapocinjuci time ciklus hranjenja kako blizu obale tako i dalje na otvorenoj vodi zaliva.

      Kako ove ribe pocinju da izlaze iz mocvara, tako i tarponi pocinju da migriraju ka severnim delovima zaliva.

      Postoje razlicita misljenja odakle tarponi dolaze. Da li dolaze od obala Texasa ili Floride ili od obe strane. Ali misljenja se podudaraju zasto dolaze i zasto ostaju.

      Obala Lujzijane sluzi obilnu hranu i samim tim zivot za "la grande ecaille" postaje veoma lak.

      Mnogi lokalni stanovnici su dobro znali za tarpone i njihov lov na blizu obala, pa je to postalo kao lokalno slavlje. Organizovani su razni turniri u ribolovu na tarpone, pa su se u tim vremenima kada etika "uhvati i pusti" nije jos bila zastupljena, ribolovci slikali kako stoje na brdima tarpona sto je bio ulov za jedan vikend.

      Ali skrti izvestaji o ovim ulovima su jedva stizali izvan granica Lujzijane. Najvise zato sto je do samo pre par godina, obala Lujzijane skoro cela bila sama mocvara, pa i ako je neko cuo za tarpone, niko nije ni dolazio tamo jer nije bilo ni vodica, ni camaca za iznajmljivanje, ni marina. Sam gradic Venice se naziva "kraj sveta", jer se put zavrsava u njemu, dok sa druge strane grada nema nicega osim nepreglednih mocvara. A mozda su i lokalni stavnici voleli tako.

      Iako se danas ribolov na tarpona vezuje i za Floridu i za Lujzijanu, slicnost je bila kao sto su i balet i polka igre.

      Dok su lokalni stanovnici lovili tarpona u velikim camcima sa dva velika dizel motara, naoruzani teskim priborom za ribolov, u Floridi se tarpon lovi na veoma lak pribor ili na musicarski pribor i to iz malih camaca.Razlicit pristup ribolovu na tarpona nije u nedostatku ribolovacke etike, vec zbog razlicite dubine vode.

      U Floridi se tarponi krecu u veoma plitkim platoima sa bistrom vodom. U Lujzijani se tarponi krecu na dubini od 10 do 30 metara i samo kada dodju na povrsinu mogu se pecati "na pogled", sve ostalo vreme ribolovci najvise trolaju. Pored toga tarponi teze oko 200 paundi pa lak pribor nije ni malo preporucljiv.

      Ipak velike promene se primecuju u danasnjim danima. Kako se vise na obalama Lujzijane ne vide gomile mrtvih tarpona zahvaljujuci "uhvati i pusti" etici medju ribolovcima, tako i tezak pribor se zamenjuje mnogo laksim.

      Danas se koriste stapovi kao ABU Ambassaddeur 7000, bez ribolovacke stolice i bez ribolovackog pojasa.

Papa Joe kaze:

      " Nekada smo lovili sa teskim priborom i iz stolica, danas drzim taj stap u ruci i ili sam Ja taj ili je tarpon taj koji ce da pobedi. A i danas na ovaj nacin hvatamo jos uvek komade preko 200 paundi."

      A sve je pocelo od sina Papa Joa, Lance "Coon" Schouest, koji je prvi poceo da koristi tuna CIRCLE udice po ugledu na tuna ribolovce iz Texasa. Circle udice kace tarpona za gornju usnu. Na ovu udicu Coon je dodao olovno otezanje u obliku metka i plasticni twister tail i ceo sistem je nazvan "Coon Pop".Sa ovim sistemom i sa circle udicama, Coon je povecao procenat zabadanja udice sa 20% na celih 75%.

      "Da bi imali predstavu kako ovaj sistem radi, za prve dve godine upotrebe ovih udica, ulovili smo sedam tarpona preko 200 paunda, dok smo za prethodnih 18 godina ulovili smo samo 12 preko 200 paunda".

      Ali ovaj sistem je promeni jos toga. Njegova tezina je omogucavala i daleko zabacivanje a ne samo trolanje. Dalje zabacivanje je znacilo i upotrebu lakseg stapa, sto opet znaci i manje masinice sa tanjim najlonom.Sada se vec blizu obala Lujzijane mogu videti i ribolovci u bass camcima i drugim laksim camcima.

      "Taj dan u delu gde je vec ulovljeno nekoliko komada preko 200 paunda i gde su ribe od 150-180 paunda hvatane, uocili smo nekoliko velikih jata tarpona na samoj povrsini, koji su brzo zaronili cim smo im se priblizili. Povrsina vode je bila ravna i temperatura vazduha je bila 40 stepeni. Ballay je trolao sa cetiri Coon Pop.

      Cim vidi tarpone na ekranu sonara koji se nalazi ispod camca, On zaustavi camac i pusti da mamci pocnu da padaju ka dubini i tarponima. U isto vreme On i njegov partner zabace dva sistema sa strane camca i puste ih da tonu na dole i na taj nacin okruzi ribu sa svih strana. Na ovaj nacin Ballay je povecao procenat ulova za 40% jer se mamac nalazi duze na nivou na kome je i riba.

      Ubrzo su se dva stapa savila pod tezinom ribe, dok je masinica pocela da vristi pod ribom koja je izvlacila najlon sa nje. Sekundu kasnije srebrni torpedo je eksplodirao iz vode prema nebu, sa divljim tresenjem glavom saljuci otkacenog Coon Popa nazad ka camcu. Drugi stap ciji je vrh bio savijen skoro do masinice je stenjao pod teretom velike ribe. Ostali mamci su brzo dovuceni na stap dok je drugi tarpon preletao preko povrsine vode u dugackom skoku. I dalje tresuci glavom levo-desno novo iskakanje i tresak o povrsinu vode kao da je neko bacio bure u vodu. I napokon posle nekoliko dugackih skokova i dubokok zaranjanja, riba je bila pored camca. Ballay je uhvatio sajlicu, otkacio udicu dok je riba jos bila u vodi i gledao kako tarpon polako nestaje u dubini.

      Sa ovim laksim priborom mi u stvari brze dovucemo ribu do camca. Kada smo zakacili onih 45 komada uradili smo to za samo 5 sati, ali su pojedinci u camcu bili toliko umorni posle svega 15 tarpona, da vise nisu ni mogli pecati.Ponekad akcija i ulov su prosto neverovatni."

      Taj dan smo se i uverili u to. Zaliv se pretvorio u tepih srebrnih iskri dok smo gledali ogromna jata ovih riba koja su dolazila na povrsinu. Neki su se ubrzo vracali u dublju vodu, dok su neki i dalje lovili na povrsini, treskajuci i iskacuci po povrsini u jurnjavi za manjim ribama.

      "Kada pokazem ljudima video snimke ovoga, oni se iznenadjuju pri samom pogledu na kolicinu riba koje vide. Ali jos uvek im je tesko da poveruju gde su snimci nacinjeni.Ovo je stvarno u Lujzijani"

 

Sinisa Van Der Graaf

Field & Stream

NAZAD