BAY OF QUINTE

 

      Jos od ranih 80-tih godina, Bay of Quinte je retko razocarao ribolovce na smudja. Veliki broj riba sa velikim sansama za trofejni primerak, privlacio je mnogo ribolovaca, kako iz Ontarija tako i iz severnih U.S. drzava. Otvaranje u maju privlaci veliki broj ribolovaca i broj camaca na dobrim mestima je ogroman isto i kao broj ribolovaca koji pecaju sa obale. Uprkos svemu, u proteklih par godina ekoloska promena koja je zadesila Bay 0f Quinte, naterala je ribolovce da se prilagode i promene nacin gde, kada i kako da pecaju smudja. Glavna promena je voda koja se dramaticno izbistrila, zahvaljujuci zebra mussels skoljkama koje su isfiltrirale plankton is vode. Ovo je dovelo do toga da je broj i kolicina smudjeva ulovljenih na otvaranju sezone u maju mesecu opala u odnosu na prethodne godine. Ovo je sigurno rezultat u promeni kretanja i prebivanja smudjeva, zbog bistre vode. Smudjevi su se pomerili dalje od obale i u dublju vodu.

      U drugu ruku, kolicina smudjeva uhvacenih u junu mesecu ( koji je bio veoma los za smudja u Bay-u), se skoro udvostrucila.

      U proteklih nekoliko godina, svakog juna meseca zapazeno je da se u B.o.Q. pojavljuje ogroman broj silvery alewife ribica kojima se smudj najvise hrani, a koje dolaze iz Ontario jezera, a da bi se mrestile u B.o.Q. Uhvatiti smudja u tim uslovima kada je on prezasicen postalo je pravi izazov. Bilo kako bilo, manji broj ovih ribica u ishrani smudja znaci vecu konkurenciju za hranu...i za ribolovcev mamac. Iako populacija smudja nije na visokom nivou proteklih godina, smudj je jos u veoma velikom broju u zalivu. Problem je sto se vecina ribolovaca jos uvek nije adaptirala promenama i jos uvek peca isuvise plitko. Oni jos uvek pecaju ista mesta u dubini od 3-4.5 metra kao i pre deset godina, samo sto smudj nije vise na tim mestima. Isti ovi ribolovci ne razumeju ni navike u migraciji smudja. Posle mresta vecina smudjeva starijih od 5 godina odlazi u jezero. Vracaju se nazad u B.o.Q. u jesen da tu prezime.

      Ako spadate u grupu ribolovaca koja je frustrirana slabim ulovom smudja u zalivu, vreme je da promenite mesta i nacin ribolova na smudja koji ste do sada primenjivali.

      Zaboravite plitke platoe i podvodne nasipe koji su bili produktivni u proslosti i po dnevnom svetlu. Sa pojacanom bistinom vode, i dubljim prodiranjem svetlosti kroz vodu, ova mesta vise nisu privlacna za smudja. Smudjevi zahtevaju nivoe sa manje svetlosti, pa samim tim istrazujte dublja mesta. Trazite strukture na dnu koje privlace ribu kao na primer gomilu strenja, grbu na dnu, skarpu ili "ostrva" od trave na dubini od 6-9 metara. Na potezu B.o.Q. od gradica Deseronto do zaliva Hay Bay malo juznije postoji ogroman broj gomila stenja rastrkanih po dnu od kojih neka nisu ni ucrtana na nautickim mapama jer su velicine kamiona. Opet nisu sve ove gomile stenja magnet za ribu, pa ako nadjete neki koji jesu, dobro je da zapamtite lokaciju ili da ga oznacite na GPS.

      Pecanje na ovakvim dubokim mestima je daleko najbolje sa zivim mamacem. Smudj retko moze da odoli a da ne uzme glistu ili kedera ispred nosa. Ako vetar nije previse jak, pecanje sa belim, zutim ili braonkastim jigom (grub) po dnu je veoma efektivno. Jos bolje moze biti ako je jig dopunjen sa glistom i veoma sporo vucen po dnu. Glista treba biti zakacena samo jednom kroz deblji kraj a ne namotana i probodena udicom vise puta. Jig moze biti plutajuci i uz upotrebu zice sa otezanjem (bottom bouncer). Ako pak tezite ka necemu svetlucajucem, zamenite jig sa rigom za smudja koji sadrzi jedan leptir. Modeli ovih rigova za smudja koji imaju male plutajuce dodatke odrzavace glistu sve vreme malo iznad dna. Kada pecate sa bottom bouncerom, i kada udarate kontru smudja koji je uzeo mamac, uradite to sa dugim i sporijim zamahom. Ako spustite vrh stapa ili bilo kako olabavate najlon, bottom bouncer ce se pomeriti u napred i verovatno zaglaviti na dnu. Za smudja koji pipka i veoma sporo uzima mamac, klizece olovo sa duzim predvezom moze biti resenje. Koristite obojene udice velike ostrine, sa klizecim olovom i duzim predvezom. Pustite smudja da uzme mamac i malo povuce slobodan najlon predveza pre nego sto osetite mali trzaj i udarac na najlonu, sacekajte par sekundi i zatim zategnite najlon i udarite kontru.

      Veoma produktivno pecanje u Bay of Quinte je nocno pecanje. Pre dok je voda jos bila puna planktona, najbolje pecanje je bilo pred sumrak da bi aktivnost smudja veoma opala sa mrakom. Ali sada se to promenilo. U bistroj vodi koja je sada u B.o.Q. smudjevi se hrane mnogo vise preko noci. To i ne treba biti iznenadjenje jer u velikom broju severnih, bistrih jezera, dokazano je da se smudj hrani vecinom nocu, i da vecina velikih smudjeva prebiva u dubokim i tamnim delovima jezera. Iskusni ribolovci koji pecaju smudja nocu hvataju i po dvadesetak smudjeva od 1.5 do 2 kg. za jednu noc. I ovakakv ulov postaje cesta pojava na Bay of Quinte.

      Pecanje na poznatim i produktivnim mestima se veoma isplati. Najbolja prolecna mesta su pored usca reka gde se smudj mresti. To su prvenstveno Trenton i Napanee, zatim suzenja kao Rush bar i Telegraf Narrows.

      Preko leta i sa pocetka jeseni najbolje je probati oko kamenitih spiceva kao Thompson, Shermans i Trident kao i veliki broj podvodnih struktura, kamenitih i peskovitih obala duzinom celog zaliva. U kasnu jesen, oktobra i novembra ribolovci iz camca isto kao i sa obale imaju najbolje rezultate u Pickton Harbour, U Belleville pristanistu i okolo i na uscu Trenton reke. Svetla oko ovih urbanih mesta privlace veliki broj sitnih riba koje prate smudjevi.

      Za nocno pecanje vecina ribolovaca koristi vecinom uske, plutajuce voblere kao Rapale, Rebele, AC Shiners, Bombers i Thundersticks. Jednodelni modeli su u sustini mnogo bolji, mada i dvodelni po neki put znaju biti efektivni. Prirodne boje kao crna, srebrno-crna, srebrno-plava, zlatno-crna i pearch su najproduktivnije. Malo olovo na oko 70-80cm. ispred varalice je jedino sto vam treba da spusti varalicu na zeljenu dubinu. Dobra ideja je da ako pecate u grupi, svako pocne sa razlicitom tezinom ispred voblera (dodavanjem olovnih kuglica), dok ne nadjete na kojoj dubini smudj najbolje radi, da bi se onda svi prebacili na tu dubinu.

      Takodje dobra ideja je imati izbor voblera koji lice na alewife kedere koji su malo siri. U kasno leto i pocetkom jeseni ove varalice mogu biti mnogo bolje od uzih modela. Najbolje su C.C. Rattlin` Shads i Shad Rap modeli. Ove varalice se trebaju vuci eraticno sa malim trzanjem i cimanjem stapa da bi vobler imitirao povredjenu ribicu.

      Ribolovci kojima je cilj da upecaju mnogo velikih smudjeva trebaju pecati B.o.Q. u kasnu jesen.

      Pocetkom septembra veliki smudjevi iz Ontario jezera pocinju da se vracaju u zaliv. Trougao izmedju Hay Bay-a, prema Glenori i prema Pinktonu je najdublji deo zaliva i to je mesto gde treba biti u kasnu jesen. Pecanje moze biti odlicno sve dok se zaliv ne zaledi. Smudj se treba traziti u srednjim slojevima vode i ne blizu struktura. Po oblacnim danima i ujutro i uvece kada su smudjevi u relativno plitkoj vodi, roneci vobleri daju odlicne rezultate. U ovo vreme trolanje je mnogo bolje od varalicanja i to trolanje u cik-cak liniji a ne pravolinijski, jer se na ovaj nacin pokrije veca povrsina vode. Koriscenje planer boarda je takodje preporucljivo ako je smudj uplasen pojavom camca. Takodje dawnriggersi su dobri a u nedostatku njih bilo koji vobler koji moze da se spusti na dubinu od oko 6 metara, kao Wallydivers, Powerdivers ili Shadlings.

      Pecanje u Bay of Quinte nece biti produktivno ako se ne adaptirate na promene koje su zadesile zaliv. Pecanje ocigledno nije isto kao i ranijih godina, ali ako ste voljni da promenite nacin na koji pecate, gde pecate i kada, kao vecina ribolovaca koji su utrosili vreme eksperimentisuci i istrazivajuci, naci cete da je Bay of Quinte jos uvek jedno od tri najbolja mesta za pecanje smudja u Severnoj Americi.

Sinisa VDG