|
|
Negdje polovinom poslednje sedmice u 2000 godini moj fishing buddy Kevin mi rece da je kucica za ice fishing gotova i spremna za putovnje do Lake Of The Woods, velikog jezera na granici Minnesote i Kanade poznatom po krupnim maskijima i stukama.Pravio ju je vec skoro mjesec dana od drvenih sanduka u kojima je stizala nova oprema za pogone u kojima oba radimo.Dakle free materijal. Dogovor je bio da u petak poslije posla svratim kod njega da natovarimo "kucicu" na prikolicu, a onda u subotu,predposlednjeg dana 2000-te oko 2 ujutro krenemo na oko tri sata dugacak put. Dakle kad sam stigao u dogovoreno vrijeme za put moj jaran je jos spavao.Ipak smo uspjeli krenuti negdje oko pola tri.Rekoh da put u normalnim uslovima traje oko 3 do 3 ipo sata, ali njegov Ford (Fix Or Repair Dayly) je stenjao pod tezinom dvoosovinske prikolice tako da je rijetko prelazio 50Mph.Cak je pred zoru ostao i bez goriva, a mislim da je potrosio oko pola galona ulja.Sreca pa sam ja posao sa svojim autom inace bi novu godinu proveo u sredistu nicega.
Dolazak u Warroad gradic na obali LOTW i ulazak u restoran na dorucak je skinuo sve muke i odneo svu nesanicu. Kad smo zavrsili s tim vani je vec svanulo i mogli smo krenuti na jezero. Prvi utisak kad ugledate LOTW ostaje dozivotno u sjecanju.Ogromna bijela povrsina kojoj se ne nadzire kraj.Rijecno korito Warroad rivera je zaledjeno i pretvoreno u aerodromsku pistu, malo malo pa neka cesna doleti ili odleti.Na stotine snowmobila jurca okolo, pa cak i jedan manji skolski autobus koji ima gusjenice umjesto tockova.Za taj bus mozete kupiti kartu i on vas vozi na mjesto gdje se love smudjevi, mjesto oko 5 milja udaljeno od obale. I mi silazimo na led.Na samom pocetku je vec postavljeno oko 50-tak kucica.Mi ih sve prolazimo i istovaramo nasu kucicu na nekih pola milje od obale. Postavljanje kucice nam oduzima oko sat vremena.Nije lako manipulisati kucicom duzine 12 a sitine 8 fita na – 20 celzijusa.Napokon je i vatra potpaljena i plinska pecica brzo zagrijava unutrasnjost. Raspakujemo tip-up u vezemo udice,jednokrake velicine 3/0.Kevin je vec napolju i busi nekoliko rupa okolo.
Kao mamac postavljamo zivog suckera oko 10 incha dugog.Dubina do dna je oko 9 fita, a mamac mora da pliva fit ili dva iznad dna. Nakon postavljanja svega ostaje-cekanje.Gledamo kroz prozor na zastavice okolo.Imamo par dizanja ali nista.Tek poslije podne Kevin ima ribu.Prekrasna stuka od 36 incha i 15.4 paunda.Sve stuke od 30 do 40 incha se moraju vratiti nazad te je tako i ova, nakon slikanja i vaganja, zavrsila u istoj rupi iz koje je i izasla.
Uz spektakularan zalazak sunca dan se polako gasi pa se spremamo spavati.Odlucili smo spavati u kucici u kojoj imaju tri kreveta.Temperatura vani se spusta na –25 celzijusa.Cijelu noc se cuje pucanje leda.Kevin kaze da je ti normalno zbog hladnoce napolju. Budimo se oko 5 sati i po mrklom mraku krecemo u restoran na umivanje i dorucak.Mogu vam reci da sam odlicno spavao.Ni najmanje me nije plasila okolnost da sam na zaledjenom jezeru i uposte nisam razmisljao o nekom pucanju,propadanju i slicnim stvarima. Po povratku sa dorucka na pet metara od kucice sam ugledao ovo:
Pukotina u ledu oko 5 cm siroka sa nezaledjenom vodom.Gledao sam okolo, sve je stajalo na mjestu,kucica,Kevinov ford, ostale kucice pa nisam htjeo da zapitkujem jer Kevin zna zaj….ti.Naravno ja mu ne ostajem duzan. Ponovo postavljanje tip-upsa i cekanje na dizanje zastavice.Konacno i jedna od mojih zastavica se dize.Dotrcavam do tip-upsa i vidim da se struna jos odmotava sto je dobar znak.Sad treba odluciti kad dati kontru.Ribi treba dati vremena da dobto zagrize mamac.Povlacim naglo na gore i osjecam jak otpor.Imam je!!! Izvlacim strunu bez oklijevanja i uskoro u otvoru vidim velike lapine naoruzane ostrim zubima.I to je sve.Udica je prosto izletila iz stukinih usta u odlucnom trenutku.Ostao sam bez ulova ovaj put, sto uostalom nije ni vazno.Oko podne se pakujem i krecem kuci duzim putem.Hocu da vidim mjesta u kojima jos nisam bio.Iza mene ostaje ogromno LOTW i obecanje da se vracam sto prije. Chika Jova
|
